Welcome to Tuzla!
Vodič kroz Tuzlu – od Poljske do Šarene džamije, od Trezora do Skvera
Ovaj tekst je nastao iz potrebe da se pohvalim rodnim gradom, svojom Tuzlom!
Pitam se pored koliko značajnih mjesta sam prošla, u svojim turističkim obilascima, i propustila interesantne priče. Gledala sam, a nisam znala šta ustvari posmatram.
Sjećam se turista u Haremu Topkapi palate koji su razgledali prostorije i, uz tiskani vodič, uživljavali se u podatke autentičnog ambijenta. Imali su i literaturu i više vremena nego ja.
Kada ste prvi put gost u nekom gradu, idete tamo gdje možete za najkraće vrijeme najviše vidjeti i to je kao uvod u mahsuz turističko istraživanje.
Elem, Google Maps kaže da za 9 minuta možete prepješačiti 700 m tuzlanske pješačke zone.
Vidjet ćemo koliko će biti potrebno ako obratite pažnju na oko trideset interesantnih podataka o kojima ćete čitati.
S obzirom na to da živim u istočnom dijelu grada i uglavnom iz tog smjera dolazim u čaršiju, počnimo šetnju od istoka ka zapadu. Zapetljat ćemo se ako vam pokušam objašnjavati i iz jednog i iz drugog smjera.
Pokušat ću priču o znamenitostima skratiti koliko budem mogla, ako budem mogla, i ostaviti vam mogućnost da se vratite po još podataka.
Dajte mi pažnju i povest ću vas u čaršiju!
1. Pješačka zona počinje pedesetak koraka od Ministarstva finansija, odn. Trezora, zvuči obećavajuće, ali je ustvari siva zgrada iz perioda socijalizma prefarbana u zagasitoroza i u tekst je ubačena radi podnaslova.
Na suprotnoj strani uočit ćete džamiju. Priđite kamenoj ogradi i vidjet ćete da se prvi red prozora nalazi ispod nivoa ceste … neobično jeste, ali i opravdano.
2. Turali-begova džamija ili, kako je Tuzlacima poznatija, Poljska džamija izgrađena je u periodu od 1548. do 1572. godine, naravno, u nivou puta. U 16. stoljeću je tu bilo polje, inspiracija za pseudonim. Do pred kraj 19. st. sačuvala je svoj izvorni oblik, a onda je građenje objekata u njenoj blizini i nasipanje terena, ali i unutrašnjosti džamije, iziskivalo podizanje zidova, munare i krova, a temelj se gubio pod naslagama.
Tokom 20. st. nekoliko puta je došlo do manjih izmjena, a 1990., zbog slijeganja tla uzrokovanog eksploatacijom soli, džamija se morala rekonstruisati i spasiti od urušavanja. Posljednja kompletna restauracija je počela 2007. godine, a završena je 2014. i od tada se ulaz u džamiju nalazi ispod nivoa ceste.
Naime, na 145 cm dubine pronađeni su originalni temelji i na njima je rekonstruisana u duhu osmanske arhitekture 16. stoljeća.
Turali-begova džamija, turbe i harem koji su uz nju, nalaze se na listi nacionalnih spomenika BiH.
Turali-beg je utemeljivač tuzlanske čaršije. Osim ove džamije, imao je i 38 dućana, četvrtinu ukupnog izvora slanice, organizovao proces proizvodnje soli na Sonom trgu, osnovao mekteb, napravio prvi vodovod dužine 4 km, davao beskamatne pozajmice zanatlijama za pokretanje vlastitog obrta, napravio hamam, han i musafirhanu, imao preko 750 dunuma zemlje, 300 000 srebrenih dirhema … i sve to ostavio Tuzli, u davnom i pradavnom 16. st.
Turali-beg je svoje vakufe imao i u Sarajevu, Foči, Novom Pazaru, Čačku i dr. gradovima.
Jedan od njegovih potomaka je uvakufio Džindijsku džamiju, koja nije u pješačkoj zoni, ali je interesantna i blizu pa ću vam poslije objasniti kako ćete doći do nje.
3. Čim prođete Poljsku džamiju i turbe, s desne strane, je skretanje u Klostersku ulicu koja se nakon 300 metara završava kružnim tokom. To ne pripada pješačkoj zoni, ali odvojite malo vemena za nekoliko informacija jer ćete s lijeve strane naići na Atelje Ismet Mujezinović. Porodica našeg velikog slikara je kuću poklonila gradu a grad se odužio tako što je Atelje domaćin nekoliko Mujezinovićevih umjetnina i značajnih kulturnih i umjetničkih dešavanja.
Na desnoj strani se nalazi spomen obilježje na mjestu gdje je nekada bila sinagoga, izgrađena 1902. i spaljena 1942., a nešto dalje Katolički školski centar na mjestu nekadašnjeg Klostera (“Zavod Kraljice sv. Krunice”).
Skretanje s kružnog toka, kojim se završava Klosterska, s vaše lijeve strane, uz blagi nagib, dovest će vas do Aleje mladosti, odn. Memorijalnog kompleksa “Slana Banja”, mjesta gdje je sahranjena mladost nastradala od četničke granate pred Kapijom, 25. maja 1995. godine.
Sjećam se da su sahranjeni prije svitanja u prisustvu samo najbližih članova porodice zbog rizika od granatiranja kojem je Tuzla bila izložena cijeli rat.
Ukoliko produžite ravno na kružnom toku, ubrzo ćete doći do Doma mladih i Međunarodne galerije portreta koja u svom fundusu ima preko 5000 umjetničkih djela.
Dvjestotinjak metara dalje nalazi se i čuvena Tuzlanska pivara, ali odosmo predaleko.
Oprostite što me želja da se pohvalim odvlači od nauma. U nastavku ću se potruditi da se ne udaljavamo previše.
Vratimo se na početak ulice, u pješačku zonu, jer tačno tu počinje zabrana saobraćaja motornim vozilima.
4. Nekoliko koraka dalje, na istoj strani ulice, nalazi se kino Centar, međutim, ne možete ga vidjeti jer je pogled na ruinu spriječen ogromnim reklamama. Nekada je to bila divna žuta zgrada, a sada je interesantna jer sa krova prolaznike posmatra breza stasala u samoniklom botaničkom kriku prirode. Inače, od 2015. je na listi nacionalnih spomenika BiH.
Na lijevoj strani ulice, u Kazan mahali je čuvar tajni – Arhiv TK. Ako poželite saznati više zanimljivosti o Tuzli ili Tuzlanskom kantonu, znate gdje ćete doći.
Fontana od bordo kamena ukrašava križanje puteva te desni vodi ka Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci nazvanoj po književniku i nekadašnjem direktoru, Dervišu Sušiću i posjeduje 200 000 bibliotečkih jedinica.
5. Do naše biblioteke se nalazi Srpska pravoslavna crkva. Temelj je osvještan 6. maјa 1874., a završena je 27. avgusta 1882. godine. U 20. stoljeću je nekoliko puta obnavljana, a 1990. je crkva posebno rekonstruisana i nivelisana jer je zbog eksploatacije soli morala biti podignuta za jedan metar.
Svojevremeno se mnogo govorilo o tome jer su cijelu građevinu ravnomjerno podigli pomoću 50 hidrauličnih dizalica, a za tako delikatan i spor poduhvat glavni inžinjer je svaki dan angažovao isključivo dobrovoljce koji su ulazili u objekat, jer je posao bio izuzetno opasan zbog mogućeg urušavanja.
Meni, i sa distance od preko 30 godina, zvuči nevjerovatno.
Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice, kako joj je puni naziv, s pokretnim naslijeđem i Dvor Srpskopravoslavne zvorničko-tuzlanske eparhije nalaze se na listi zaštićenih nacionalnih spomenika BiH.
Episkopski dvor, ili kako je u Tuzli poznatiji Vladikin dvor, nalazi se tačno prekoputa crkve i sagrađen je 1914. godine. I ovaj objekat je, također, podignuti za oko jedan metar, ali pomoću 30 dizalica.
Vladikin dvor se nalazi u divnom okruženju Gradskog parka.
6. Nedaleko od Crkve i Vladikinog dvora je pješački most koji vodi prema jednom od tri ulaza u kompleks Panonskih jezera. U zimskoj sezoni je tu ulaz na Gradsko klizalište Panonika.
Kroz kompleks Panonskih jezera, kroz istočni službeni ulaz, možete doći do šetališta i Aleje mladosti.
Do Klizališta smo skliznuli s pješačke zone, vratimo se do fontane na početku ove ulice.
7. Lijevo od fontane je uličica koja vodi do Narodnog pozorišta.
Tuzlansko Narodno pozorište je osnovano 1949., a u ovu zgradu je iz kina Centar preseljeno 1953. godine.
Bašta kafića koji se nalazi u zgradi Pozorišta ima najljepšu i najdeblju hladovinu u gradu.
Inače, prvo pozorište u BiH je formirano baš u Tuzli i to davne 1898. godine.
8. Ako idemo pravo od fontane, pozdravimo se sa dvojicom velikana Mešom Selimovićem i Ismetom Mujezinovićem. Statue umjetnika poželjet će vam dobrodošlicu na Korzo.
9. Mama mi je pričala kako su početkom sedamdesetih mladići stajali po rubovima šetališta, a djevojke su se u grupicama kretale duž ulice, družili su se, upoznavali i zbližavali. Tako je i ona upoznala mog oca.
Krajem osamdesetih ili početkom devedesetih se pokušalo reafirmirati tzv. Korzijadom. Šetnje oko 10 000 Tuzlaka, svih generacija, prekinuo je rat.
10. Na Korzu se nalazi glavni ulaz u Gradski park sa popularnim natpisom “I (srce) Tuzla”. U parku vas čeka kralj Tvrtko I Kotromanjić. Potražite Povelju Kulina bana, stećke i murale. Iz hladovine se vide slani slapovi, a za vrelih ljetnih dana možete uživati i u mirisu mora.
Odmorite se na klupi, prešli smo tek trećinu.
11. Krenete li lijevo, Bankerovom ulicom, doći ćete tačno pred ulaz u Narodno pozorište. U ovoj ulici preporučujem da posjetite Nardi Pub jer, osim odličnog asortimana pića i hrane, uživat ćete uz muziku uživo svaku noć u sedmici i, čini mi se, da je jedini ovakav lokal u gradu.
12. Iza zgrade u kojoj se nalazi Nardi Pub, zakamufliran samoniklim rastinjem, parkingom i garažama, nalazi se Konak Mahmud-bega Tuzlića u kojem je Husein-kapetan Gradaščević 5. februara 1831. godine imenovan za vođu Pokreta za autonomiju.
Inicijativa iz 2018. da se obnovi još uvijek nije realizovana, a kada će i da li će je misterija jer se nalazi na izuzetno atraktivnoj lokaciji, pa je pitanje da li će ostati Konak Tuzlića ili će niknuti, npr. konak za turiste.
Usudila sam se uzeti vam malo vremena pominjući ovaj zanemareni objekat zbog riječi Zmaja od Bosne kada je turski beglerbeg pokušao osporiti postojanje Bosne i Bošnjaka:
“Biće Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj, bili su prije vas i ako Bog da bit će i poslije vas”, i bi upravu!
13. Vratimo se do sata na ulazu u Bankerovu ulicu. Na Korzu živi i ugostiteljstvo i trgovina. Družite se sa Tuzlacima, poznati smo po gostoprimljivosti i vrlo rado će vam pomoći i otkriti tajne.
U ljetnom periodu je prijatna gužva jer se, paralelno s pješačkom zonom, s druge strane sjeverne magistrale nalaze čuvena Panonska jezera. Vikendom skoro svaki kafić ima muziku uživo, krenite ka melodiji koju preferirate i naći ćete se u ugodnom ambijentu.
Ja, koja sam rođena u Tuzli, iznenađena sam ljepotom i sadržajem ljetnih noći zadnjih godina. Šteta što sam iz Tuzle pa ne mogu ovdje doći na odmor.
Samo ću vas upozoriti na jedno – muzika je do 23h. Nadam se da će se nešto promijeniti iduće ljeto.
Znači, ako želite posjetiti Tuzlu u ljetnoj noći, znajte da muziku u centru grada možete čuti do 23h, poslije svi željni dobrog provoda odlaze iz pješačke zone.
Doduše, tako je cijele godine.
14. “Kapija” se nalazi na pola puta. “Kapija” je mjesto gdje je 25. maja 1995. godine četnička granata ubila 71 mladu osobu i 200 ranila. Ako budete smatrali da se trebate slikati ovdje, nemojte se smijati – izgledat ćete glupo.
Posjetite Memorijalni centar “Kapija” i upoznajte se sa činjenicama o Zločinu nad tuzlanskom mladošću. Odajte počast žrtvama i ne zaboravite ovaj masakr.
15. Kapija je mali trg s Kućom sporta, u znaku naše “Slobode”, s kojeg se pahuljasto granaju ulice i sokaci, čak njih devet. Vode do palačinkare, ćevabdžinice, pizzerije, nargila bara, rock cafea, parka, velikih trgova.
16. Lijevi sokak nas vodi, pored Turističke zajednice grada Tuzle i Doma književnosti, posvećenog Meši Selimoviću, na Soni trg i dovodi do još jedne fontane.
17.Na ovom trgu je sve u znaku eksploatacije soli. Fontana izgleda kao velika, mozaikom obložena posuda za iskuhavanje slane vode i dobijanje soli, poklon grada Ravene.
Pogledajte muzejsku postavku predmeta od neolita (mlađe kameno doba koje je trajalo oko 7-4 hiljade godina p. n. e.) do novijih vremena, i slani bunar u horizontalnom izlogu. Pored ovog eksponata je najkraći put do Trga žrtava genocida u Srebrenici.
Soni trg je muzej na otvorenom, posvećen proizvodnji soli na kojoj se temelji nastanak, opstanak i razvijanje grada, a ujedno je i centar urbanog druženja mladih.
Trg čuvaju kafe “Sloboda” sa prelijepom baštom i Gradska pijaca.
Dok razgledate muzejsku postavku, pomazite jagodicom ekran jer će vas zapljusnuti još činjenica.
Krenete li prema Jali, lijevo ćete ponovo naići na Konak Mahmud-bega Tuzlića. Nadam se da će nadležni spriječiti urušavanje ovog historijskog objekta i obnovom očuvati interesantno i vrijedno historijsko naslijeđe.
18. Ako na Kapiji ne skrenete lijevo prema Sonom trgu, nego odete pravo, naći ćete se na Trgu žrtava genocida u Srebrenici. Na ovom mjestu, svakog 11. u mjesecu žene Srebrenice opominju da se ne smije zaboraviti genocid u Srebrenici, čuvaju sjećanje na pronađene i još nepronađene žrtve zločina.
19. Na ovom trgu se nalazi Hadži Hasanova, poznatija kao Čaršijska džamija, koja je podignuta poslije 1548. godine. Nakon što je izgorjela u požaru, 1873./1874. je iz temelja renovirana.
Danas centar grada zovemo čaršija, a to je nekad bila mahala oko džamije ograđena visokom drvenom ogradom. Unutar ograde su se nalazile trgovačke i zanatske radnje, hanovi, magaze i drugi poslovni objekti … nešto kao današnji tržni centar.
20. Čaršijska česma je podignuta 1888. godine, ali je zbog slijeganja tla bila srušena. Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća postala je ponovo jedan od simbola Tuzle.
Korisna informacija je da tuzlansku “česmovaču” možete piti, i to ne samo sa Gradske česme, nego sa svake koja je pripojena na gradski vodovod čiji je početak rada svečano obilježen 1910. godine baš na ovom objektu.
21. Ako gledamo u ulaz Čaršijske džamije, s desne strane nam se nalazi Kuća bosanskog jezika. Povod za otvaranje ovog objekta je Bosansko-turski rječnik, najstariji južnoslovenski rječnik štokavskog narječja u Evropi. Ovo izuzetno važno djelo je napisao Tuzlak Muhamed Hevai Uskufi davne 1631. godine.
Poređenja radi i memorisanja činjeničnog stanja, prvi rječnik srpskog jezika je objavljen tek 1818. godine.
22. Došli smo i do najvećeg trga u BiH, Trga slobode.
Ushićenje, u noći kada se svečano “otvorio” trg, ovom uličicom kojom smo došli do Čaršijske džamije, i mene je u rijeci ljudi dovelo ovdje. S lijeve strane Čaršijska džamija, a s desne kuća u kojoj se nalazi restoran.
Kod nas je običaj da svi budemo dio dešavanja, pa i oni, koji godinama nisu bili u čaršiji, ne propuštaju povod.
Sjećam se trenutka kada sam podigla pogled iz gužve i ugledala trg i fontanu. Koliki mi je bio kapacitet pluća toliko sam otvorenih usta udisala gledajući veličanstven prizor ogromne dinamične sklupture vode i zraka, činila se poput bijele svadbene torte u trenucima pune sinergije mehanizma i osvjetljenja. Udisanje ljepote oblika i svjetlosti bio je proporcijalan iznenađenju i ponosu što je moja Tuzla ima.
Ovoliko me nisu oduševile ni fontane u Barseloni, valjda što se u tuđini može i očekivati ili što smo se prvi put srele u njenom glamuroznom izdanju.
Impresiju čuvam kao blago, ali se i zapitah zašto je dugo nisam vidjela u punom intenzitetu mlaznica jer ima potencijal da kao atrakcija privuče znatiželjne i pruži satisfakciju za vrijeme utrošeno u iščekivanju.
23.Trg slobode okružuje arhitektura iz različitih perioda naše povijesti.
Najupečatljiviji objekat je svakako zgrada koja je prvobitno građena u austrougarskom periodu i 1900. otvorena u čast prestolonasljednika Franca Ferdinanda, a on nikad nije došao da je, barem, vidi.
Da nije otišao u Sarajevo, možda bi nekad i posjetio naš Barok.
Barokna arhitektura je ovom elegantno-kićenom poslovnom zdanju dala ime.
Otac mi je pričao da je pedesetih godina 20. st. u Baroku živjela njegova tetka i da je bio fasciniran visokim stropovima i izlivenim betonskim umivaonikom u uglu sobe.
Zgrada je, opet zbog tonjenja, srušena 1983. godine, ali je na osnovu originalnih nacrta izgrađena 2009. godine.
24. S trga se pruža pogled u hronološku galeriju objekata koji su nastajali od 16. do 21. st., a na samom trgu je postavljen i horizontalni izlog sa arheološkim iskopinama iz neolita.
Velika fontana je obrubljena ornamentima sa stećaka, a na dijelu gdje je očuvana zelena površina možete vidjeti reprodukciju vertikalnog stećka i srednjovjekovne tekstove. Pročitajte … koji vas je najviše dojmio? Zašto?
Dok ste na trgu, poželite imati opciju “ne gasi ekran dok razgledam”.
Trg Slobode je kopča na sredini grada s draguljem u centru opšivena arhitektonskom hronologijom koja sokacima i ulicama spaja južnu i sjevernu magistralu.
U ljetnoj sezoni glavne znamenitosti možete vidjeti iz turističkog vozića, a u zimskoj uživati u koncertima na otvorenom i novogodišnjem ambijentu.
Između sezona je idealno za sve koji ne vole gužvu a žele vidjeti ovo o čemu čitate.
25. Sjeverozapadni izlaz sa trga vodi do Hrvatskog kulturnog centra Sv. Franjo koji je izgrađen na mjestu nekadašnje Katoličke crkve koja je, ponovo zbog tonjenja, morala biti srušena. Novi objekat napravljen od stakla, laganih materijala i sa mogućnošću nivelisanja pa bi trebao dugo prkositi specifičnom tuzlanskom tlu. Hrvatski kulturni centar je od velikog značaja za Hrvate, ali i sve građane Tuzle, a nastao je na inicijativu franjevaca, koji su ovdje prisutni već 800 godina.
26. “Dvorište” Kulturnog centra je Trobegov park, manja zelena površina interesantnog naziva. Isti naziv je imala i kafana koja se nalazila na ovom području a koja je također morala biti srušena zbog slijeganja tla. Profesor Mehmed Morankić, potomak Mehmeda Morankića Trobega, vlasnika kafane, ispričao mi je da su mu nadimak dale žene koje su iz okolnih sela dolazile u Tuzlu na pijacu prodati domaće proizvode. Neke od njih su opskrbljivale i kafanu, a vlasnik je bio galantan pri kupovini pa su mu govorile “Nisi ti beg, ti si trobeg!” i ostade u Tuzli upamćeno i kroz toponim sačuvano sjećanje na karizmatičnog ugostitelja i humanistu.
Na istoj strani trga je most koji vodi do ulaza u Panoniku i do Džindijske džamije, nacionalnog spomenika BiH. Ovu džamiju sam spomenula na početku i obećala da ću vas dovesti do nje, ali i da se neću previše udaljavati pa … istražujte malo sami.
27. Na jugozapadu, kod listopadnog čuvara trga, je put prema kraju pješačke zone. Krenete li niz stepenice, kroz jednosmjernu ulicu Tabašnice, doći ćete do Mosta s kipovima, još jednog simbola Tuzle.
Odete li pravo, između kultne Aljine kafane, u kojoj su poslije džuma-namaza i naši djedovi pili kahvu, i amfiteatra, naići ćete na poslastičarnicu sa najvećim kuglama sladoleda koje sam vidjela, a Boga mi i probala.
Imamo nekoliko kružnih tokova, ali je samo jedan Skver. Tu se završava zabrana saobraćaja motornim vozilima jednom od najprometnijih raskrsnica u gradu.
28. Na kraju ove pješačke cjeline s lijeve strane je poznata tuzlanska pekara, a sa desne čuvena Šarena džamija. U Odluci od 11. 02. 2010. proglašena je nacionalnim spomenikom BiH pod nazivom “Graditeljska cjelina – Šarena (Časna, Atik, Gradska, Behram-begova) džamija sa haremom, ulazni portal i mjesto Behram-begove medrese u Tuzli.”
Ovo je najstarija džamija u Tuzli. Atik mahala je naziv dobila po istoimenoj džamiji. Izgrađena je petnaestak godina prije 1548. kada se prvi put spominje, a početkom 17. st. Behram-beg je renovirao zajedno sa novoizgrađenom medresom i mektebom. Od tada je naziv i Behram-begova džamija.
U Tuzli je u sreptembru 1871. godine izbio veliki požar u kojem su izgorjele i medresa i mekteb i džamija pa je ponovo izgrađena 1888. godine u prepoznatljivom, uglavom trakasto-jarkom, pseudomaurskom stilu.
2024. godine, kada bude završena rekonstrukcija i restauracija, zablistat će i privlačiti poglede svih učesnika u saobraćaju.
29. Na Skveru se nalazi portal, uspomena na Gazi Behram-begovu medresu, koja je, također, srušena zbog najveće mahane tuzlanskog tla.
30. Malo, malo pa spomenem “slijeganje tla”, “tonjenje”, “posljedice eksploatacije soli” – to priroda uzvraća udarac. Slanica se crpila, tlo se spuštalo, desila se destrukcija mnogobrojnih privatnih i javnih objekata koji bi danas bili dio gradske historijske palete. Uzrok je ljudski faktor – što radi koristi, što zbog nemara.
Predstavila sam vam samo najužu jezgru grada.
Hronologija i prostor mame digresije i fusnote, detaljisanje o onome čega više nema je za profesionalce i nas nostalgičare a ne za turiste, a udaljavanje od Googleove trase je lančana reakcija jer je u Tuzli sve blizu. Strogi centar je pletenica od sokaka i ulica.
Od Trezora do Skvera je mali prostor i idealan za utvrđivanje gradiva od neolita do Tita, i još ovih skoro pola stoljeća.
Dok se ne pojave hologrami koje ćete moći projicirati iz mobitela, kao Aladin duha, ispunite sebi želju šetnjom, istraživanjem i dobrim starim čitanjem.
…
Velikim početnim slovom pišu se imena trgova, aleja, bulevara i sl. : Trg Republike (misli se Republike Bosne i Hercegovine), Trg heroja, Trg bana Jelačića, Aleja Bosne srebrene, Omladinsko šetalište, …
Velikim početnim slovom piše se prvi (ili jedini) član vlastitih imena raznih saobraćajnih sredstava (brodova, vozova), puteva, pruga, historijskih i privrednih građevina: Orao (brod), Bosna-ekspres (voz), Stari most (u Mostaru), Most Suade Delibegović, Arslanagića most, …
Malim početnim slovom pišu se skraćena višečlana imena kada uz njih stoje riječi koje ih određuju kao poznate pojmove (npr. moj, tvoj, svoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov; ovaj, taj, onaj, ovakav, onakav, takav; spomenuti, navedeni i sl.), jer onda obično gube svojstva vlastitih imena: moja škola ima veliku biblioteku; taj odsjek ima najviše studenata na našem fakultet; ovaj skup, spomenuti ugovor, navedeni zbornik.)
Velikim početnim slovom piše se prvi član (odnosno jedini u jednočlanih imena) vlastitih imena organizacija, ustanova, preduzeća, uslužnih službi, radionica, hotela, stalnih tijela, pogona, odjeljenja, odsjeka, odbora, komisija, društava, umjetničkih grupa, savjeta, saveza država, ugovora, sporazuma, javnih skupova (kongresa, sajmova, izložbi, dogovora, sjednica, simpozija, konferencija), a od ostalih članova tih imena samo oni koji su sami po sebi vlastito ime (vlastito je ime i svaki posebni dio složenog višečlanog naziva, tj. naziva sastavljenog od dvaju ili više jednočlanih ili višečlanih naziva); tako se pišu i prevedeni višečlani strani nazivi (ustanova, preduzeća i dr.): Crveni polumjesec, Patriotska liga, Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine, Sanitetska služba Sto četrdeset pete lahke brigade Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, Čapljinski odbor islamske zajednice u RBiH, Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Matica iseljenika Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka, Kongresna biblioteka (u Washingtonu), Francuska komedija (pozorište u Parizu), Univerzitet u Tuzli, Prva gimnazija (u Sarajevu) …
Pravopis bosanskoj jezika
Senahid Halilović
