Na nekom portalu sam pročitala podatak „U ovom trenutku čini se da će suša biti najgora u posljednjih 500 godina, izjavio je Andrea Toreti, znanstvenik u istraživačkom centru Europske komisije, koji prikuplja podatke za Europski opservatorij za sušu. Iako još svi podaci nisu obrađeni, Toreti vjeruje da će ovogodišnja suša biti još gora od one iz 2018., koja je bila rekordna, nezabilježena od 16. stoljeća.” Nisam smjela čitati dalje.
Rat u Ukrajini, koronavirus na vratima… apokalipsa u najavi.
U mojoj avliji je trava već boje sijena, na ružama je ostalo još samo trnje, drveće štedi na lišću da bi dalo plodovima. Boje pijeska na flori su moj nemar. U zadnje vrijeme sam sebično pokušavala sačuvati sočnost svog habitusa gutajući suze da me je i ždijelo oštro boljelo. Jednom sam se zamalo udavila. Najviše me je pogađalo kad su kapale u tanjir. Hem ne možeš jesti jer se grlo stegne, hem izgleda kao scena iz nekog oskarovca. Pa ti se plače jer ne možeš da prestaneš plakati.
I tako jednog rođendana padne kiša i poremeti ti planove. Sjetiš se da se prošle godine sunce zrcalilo o sve i da si protračila dan. A šta se sve izdešavalo od prošlog rođendana… shvatiš da ti kiša nije pokvarila planove, nego ih promijenila. Mrak i postoji da bismo znali cijeniti svjetlo.
Dođe period kada se pokaže koliko si jak i osvijestiš da možeš još puno, kao da se otvori neki novi level u igrici života. Konsoliduješ redove, posložiš prioritete, upregneš inat i daš temperamentu da te nosi. Oplačeš, opsuješ i opet. Strahuješ, streseš pa stegneš. Shvatiš da je važno samo i samo – zdravlje.
Ne sjećam se kada je za moj rođendan padala kiša, toliko prilika da realizujem današnji plan, koji mi je do jučer tinjao kao ideja, ali ću ga morati ostaviti za sutra ili za vikend … gledam avliju kako pije vodu a nebo je pita ”Bi l’ mogla još malo?”, i primjetim nesvakidašnju pojavu – maslačak 21. avgusta, u vrijeme one suše sa početka teksta.
Samo jedna kiša i on je uspio procvjeteti. Strpio se u visokom rastinju i zazlatio se pružajući svježu stabljiku između zatvorenih fišeka noćnih frajli. Komadić sjaja skriven kod oluka. Protegnuo se i obratio baš meni “Evo me maksuz da ti poželim svjetlost, blagostanje i zdravlje!” Kiša mu je prilika, inat u genetici.
Maslačak moj, hvala ti što mi uljepša rođendan!
