Naopačke će biti ovaj tekst, kao i pristup izabranoj “lektiri”.
Počevši od romana “Šta su meni ptice”, naopačke sam se upoznavala i sa Kadrićevim djelima.
Želja da pišem i ukažem na kvalitet prevazilazi moje znanje, ali erupcija oduševljenja zbog bistrine, kojoj sam iznenada blizu, obavezuje me da sličnim sebi postavim putokaze.
Nakon pročitane knjige “Šta su meni ptice” Fajke Kadrića, skidanja mrene sa slike perioda bliske prošlosti, oduševljenja jezičko-stilskim uživljavanjem u pripovjedača, nakon odlomaka iz recenzija na koricama knjige, i najbitnije od svega, preporuke kolege historičara, odlučih da “Udovičke zemlje” čitam kao lektiru.
Iskreno, ideja da knjizi pristupim kao lektiri je sinula nakon pročitane prve dvije stranice. Na prvoj izuzetno kvalitetne rečenice i radoznalost da li će se kvalitet održati do kraja, a na drugoj zaključak da ne mogu čitati potrbuške, bez papira i olovke.
Koncentracija mi je u posljednje vrijeme slaba strana, komplikovano mi je pratiti radnju i u isto vrijeme uživati u strukturi sintakse. Misli mi lutaju kao srednjoškolcu atakovanom vlastitim interesovanjima. Zaključujem da je tekst zahtjevan i da se mora čitati sjedeći i bilježeći – barem meni, iskreno.
Prva rečenica, tri riječi, i pisac već provocira – “Nemirna su vremena.” , pročitam narednu rečenicu, shvatim da je radnja u Bosni i vratim se na prvu da priupitam – a kad nisu?!!
Provokacija izazva reakciju i odlučih se poigrati postavljajući sebi nekoliko pravila:
1. imam pravo na jedno čitanje (koji to srednjoškolac ima vremena i želje dva puta pročitati istu lektiru da bi se pripremio za čas?!!);
2. obavezno pisati dnevnik čitanja (jedino ću se tako moći fokusirati na tekst i, što se više gubim u daljinama razmišljanja dok prelazim s pasusa na pasus, i pošteno se vraćam do onog dijela kojeg se posljednjeg sjećam, empatišem s učenicima koji ne žele, a moraju pročitati. To što će poslije biti zahvalni kao za gorak lijek, nekom drugom prilikom, možda.
Da ne bude zabune, ja sam knjigom oduševljena.
Uostalom uvijek i napominjem da je voditi bilješke neophodno i za razumijevanje i za obaveznu analizu djela. Koliko god da se zapiše, uhar je. );
3. obratiti pažnju na ustaljene elemente analize romana (Učenici uz svaku lektiru dobiju i posebne zadatke, naputke na šta trebaju obratiti pažnju. Ja ih ne mogu sebi zadati jer prvi put ulazim u tijelo djela i ne znam na šta ću naići, iako, opravdano, imam velika očekivanja.).
Bilješke koje vodimo tokom čitanja su subjektivne. Imperativ zapisati, sve što smatramo da je važno ili bi moglo biti, je neophodan jer ostajemo fokusirani na tekst. Za aktivno čitanje je potrebna knjiga, papir i olovka! Naravno, i samodisciplina i volja.
Uočavamo elemente koje smo ustanju prepoznati, koji se podsvjesno i svjesno nameću i za koje smatramo da su vrijedni memorisanja.
Uočeno na prvo čitanje je kao brainstorming, nabacano koje vrijedi i o kojem vrijedi razmisliti.
Zabilješke me odaju kao što će i vas vaše, onome ko ih bude čitao.
Mene nije sramota.
Evo vam:
“Udovičke zemlje”
Fajko Kadrić
– početak “Nemirna su vremena.” (a kad su su Bosni mirna?!)
– pad Konstantinopolja – vojska (malobrojna), onih koji nikad nisu propustili ni ikindijski sunnet (54. dan opsade – 52 – “Ilijada” pad Troje?!!!)
– “Kosače, Pavlovići, Radinovići, Dinčići, Hrvatinići i još neki su za laskava obećanja i snove o kruni spremni zaboraviti prisegu.” 13. str. – pa zar je uvijek bilo tako?!!! – preletači
– “Ovdje se samo šuti složno. Jednoglasno se ni zapjevati ne da, pa kad se na nečiji govor ne prilaže prigovor ili još gore, potvrdno klima glavom, podrazumijeva se, tek da onaj ko sluša razumije govor, a nikako da se slaže s izgovorenim.” – kao LIKE na posmrtnicu 13. str.
– Radivoje Oprešić
– “Bosanski Stanak … nego oni sami sebe” 14. – o bosanskom mentalitetu
– izbor konja – 16. – mudrost
– običnu informaciju upakuje u umjetnčku sliku
– 17. str. (na dnu) ritual pripremanja umrlog
– interpretacija i uputstvo o dešavanjima prije dolaska Turaka
– Vlatko Oprešić – Radan Oprešić – braća
– 1440. smrt Vlatka O.
– sinovi Radivoje Oprešić i Đogan Oprešić
– “Svačije je krvi tu bilo, i ljudske i konjske, očeve najviše.” – krivica 16.
– scena sa bratom i majkom 17. str.
– “Nad njima se pod rodom savijala zaruđela džanarika, a pred njegovim nogama otvoreni grob punio busenjem.” proljeće i prolaznost
II – vodenica
– slike, slike, slike …
1446. – kralj Stjepan Tomaš
– uputstvo kralja vojvodi 19. str.
– 20. str. opis, 22.,
– “Radogost, dvosjeklu sjekiru, znak dobrodošlice poštenom namjerniku, …”
– ” … Oči su mu zračile … lahor paperje” opis – kao model s reklame za mušku kozmetiku
– “Kad znaš pravi se da ne znaš, kad ne znaš to se svakako podrazumijeva.”
– “Neukost je više glava ostavila zajedno sa trupom nego sve svjetske vojske i bježanje zajedno – zaključi zdravom seljačkom logikom.”
– “Jedan od malobrojnih čija riječ ima težinu da i u kraljevsko uho upada lakše nego on u svoje gaće.” 22.
– skrajnuti – skloniti u kraj
– 27. opis djevojke
– opčinjenost Tihorada vitezom 30., 31.
III – dolazak u Potkušlat
– internet u pomoć
– “Vlatkova prgava narav u kući i ljubav prema tuđim ženama …” 32.
– Balaban prelazi na islam 33.
– sunećenje
– liječnik, did, derviš
IV – derviš Jusuf
– dijalozi i monolozi (unutrašnji) se prepliću (pažljivo čitati da se zna šta je izgovoreno, a šta ostalo u mislima)
V – susret s Mahmud Adni-pašom
– jahanje uz lijevi bok 42.
– opisi šatora i geografskih predjela
VI – pred sultanom
VII-
– despot Stjepan Tomašević, Mara 13 god., punica Jerinja, Radivoj Ostojić
– Tomaš + Vojača= Stjepan Tomašević
– Tomaš i Katarina Kosača = kćerke, sin Žigmund
– kralj Stjepan Ostoja dobio krunu od Tvrtka
VIII – seks
– 9 pravila o snu u neprijateljskom okruženju
– erotika
IX – Jerinja odlazi u Zvornik, a despot na Bobovac
– 59. str.
– Teočak
– Nikola Iločki 62. str.
– Jerinja Branković 62. str.
– “Kod nje je na noć mogao da prođe lijep, na malo duže junačan, a na duže samo bogatiji od nje. Od ova tri uslova, pojedinačno, na svakom bi Nikola pao kao dijete s trešnje.” – formulisano kao trač
– nestaje Jusuf
X – prepiska s papom
– pismo papi Piu II 63/64
“Vi ih se bojite i uzmičete, mi na strah i drugu domovinu prava nemamo, ne bojimo se i umaći nećemo. Ocu kršćanstva na znanje, za pomoć i savjet doglasuje kralj Bosne Stjepan Tomaš Kotromanjić.”
XI – bitka (poslije bitke)
– Jakub-paša Bošnjak
– opis viteza Oprešića 68. str.
– unutrašnji monolog Jakub-paše 68. str.
– smrt vodeničara Tihorada
XII – donosi tijelo
– tornjak (a ne neki avlijaner)
– “Iz neke druge sfere on vidi sebe kao tijelo bez duše koje preko livade vodi dva konja.” – perspektiva drona
– vodeničareva porodica : Oprešićeva
-” … bosanski dukat, četiri puta teži i vredniji od najvećeg evropskog zlatnika.” – zašto se ne potencira sjaj srednjovjekovne Bosne?!
XIII – povratak kući Hamza-babe Orlovića
– Hamza-baba Orlović 75., 76. ispovijedni unutrašnji monolog
– epitafi sa stećaka
– opis oca 77.
– “… koji časno padne u borbi, ide na Perun, do Boga, posebno odabranu zvijezdu i živi vječno.”
XIV
– ezan
(Namjerno nas ne upućuje na početku poglavlja o kome se radi nego moramo biti napeti i skoncentrisani jer ne znamo kad će i na koji način ubaciti novi lik.)
XV
– Dimač/Jakub dolazi kući
– susret sa sestrom
– ispovijedni monolog na mezarju 87.
– nišani “Iz gomile nastale klesanjem stećaka. donese dva velika duguljasta kamen, prvo jedan, pa drugi. Bodežom iskopa plitke temelje i usadi ih nad njihovim glavama.”
XVI
– objašnjenje stanja u i oko Bosne 88./89.
– Jerinja – Hipomona 92.
– krađe
XVII – zasjeda i kažnjavanje razbojnika
– Smederevac k’o šporet
XVIII – o Dobrim Bošnjanima
– braku
– djevojka u vojvodinoj kući
XIX – hvatanje Jusufa
– važne informacije iznosi veoma kratko i ukoliko ne čitamo detaljno gubimo nit (smrt Smederevca)
– “Mramor … ravna ploča sarkofaga … prebijen mač i ruža pod balčakom. Tamo gdje pokazuje mač, na dvadeset njegovih dužina je gomila. U njoj sa južne strane je sve.”
– opis Oprešića – 119., 120.
– opis Balabana – 119.
XX
– protok vremena i suština postojanja 120.
– erotika 124.
XXI – opis majke kraj prozora 127. – ne propušta priliku da stvori sliku
XXII – dolazi Jusuf da liječi majku
– Jusuf traži blago obilazeći groblja
XXIV – Jusuf daruje Tihavu i odlazi
XXV – hist. dešavanja
– Vlatko Vuković – – Kosače
– Stjepan Kosača + Jelena = Vladislav
+ Barbara
+ Cecilija
– “Nema iskrenijih prijatelja, a ni neprijtelja od porodičnih, teško se stiču a još teže gube” 138.
– ” … ljudi se najčešće sukobljavaju oko onoga čega najviše imaju.” 138.
– “Stjepan se smatrao katolikom, Vladislav bosanskim krstjaninom, po majci ortodoksom, a kad osjeti da to ocu smeta izjašnjavo se muslimanom.” 138.
– Katarina, kćerka Stjepana, sestra Vladislava, supruga Tomaša
– odnos Evrope prema BiH 141. (da li piše o prošlosti ili o sadašnjosti?!)
XXVII – Bajo i žena Seva
XXVIII – Sevina sudbina 151.
XXIX – u mećavi
XXX – Seva i Bajo kod fratara
XXXI – pranje veša 164.
– kupanje u kadi 164.
XXXII – povratak otrovanog vojvode
XXXIII- starica stravarka
– Kosovski boj
– salijevanje strave i ogledanje u olovo
XXXIV – seansa u hiži
– Hamza-baba
– Balaban i Jusuf
XXXV – Jusuf “izasna”
XXXVI – vojvoda ustaje iz kreveta
XXXVII – Jusuf priča san
– Balaban šuti
XXXVIII – kraljev govor 182.
XXXIX – Toma Silanzio
– ” … odustajanje bi bilo gore od neuspjelog pokušaja.” (Suprotno od uspjeha nije neuspjeh nego odustajanja)
– kraljeve riječi 188
XL – noć trovanja
XLI – ubistvo kralja Tomaša
– Pavle Špirančić
XLII – “Čudan je ovo narod, ni djeca, ni ljudi. Moćna vatikanska kaplja vola ubije kao miša, a na njih ne djeluje. Mrze se strasno kao bivši ljubavnici, a ubijaju tiho i tajno da bi im i mi, ljudi od znata, zavidjeli na tome. Naš vodič, sve je prije nego to. Seljak vučijeg hoda, duhovničke opreznosti i ratničkih ruku.” 200.
– ” U izvještaju iz Bosne napisat ću da sve što danas misliš da je suština, sutra zaključiš da je glupost i da se o njima, bez ozbiljna izračunavanja, ne može ništa tačno napisati – misli začuđen bosanskim seljakom. ”
XLIII – rođenje sina Vlatka 204./205.
XLIV – Oprešić nailazi na Baju u vodenici svoga punca
XLV – razgovor Oprešića i Jusufa
– “Izuzetno su prirodni i spretni u onome što rade. Izbjegavaju svaku besposlicu i dugu priču. Govore samo kad su pitani, i o onome što su upitani odgovaraju da ne znaju, nisu čuli, ni vidjeli i nisu nigdje bili. Ako ih za mišljenje pitaš, oni ga niočemu nemaju. Po ovom zadnjem ćeš ih najlakše prepoznati.” uhode
XLVI – Jakub-paša – Bošnjak
XLVII – pregovori Jakub-paše i Oprešića
XLVIII – pad Bosne
– “Ovo je najbolji narod do kojeg je stigla Allahova riječ. Počašćen sam da ju je donijela moja nepobjediva vojska. Neka im ovo bude posljednji zulum. To je moja naredba! (…) Dobar i naivan … dobar i naivan. Neka nam se Bog smiluje. Prvo otkupimo od njih, a od ovog drugog neka nas Svemogući sačuva i sakloni, a njih za svagda oduči jer samo On to može.”
XLIX – 1470.
– 234. str.
“Vjera bi trebala biti ono što sam čovjek na se zaprti i između onoga ko vjeruje i Onoga u koga vjeruje, i tu se ne bi trebalo miješat, a ime ono je roditeljski poklon, put predaka i veza koja se ne razvezuje. Ko je razvrgne, otrgnut će se kao list sa stabla, na granu više nema kud, a gdje god da padne tu ne pripada.”
L – Vlad Drakula, Tepeš ili Nabijač
LI – priprema za boj u Rumuniji
LII – sinovi Vlatko i Radan
LIII- smrt Drakule.
Hm … nakon jednog čitanja naslućujem koliko ne znam o srednjovjekovnoj Bosni. Podatke koje znam – ne znam iz škole. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih u školi nismo učili o srednjovjekovnoj Bosni, ali o Srbiji jesmo.
Naravno, svjesna sam u svakom trenutku da je riječ o beletristici. Imaginarnim scenama smo opomenuti da se radi o romanu, a ne o historijskom udžbeniku.
Provjeravam usputno i vannastavno prikupljene informacije o prošlosti vlastite domovine. Provjeravam i, otkidajući od ovog djela, dopunjujem. Djelo je koncipirano kao mozaik od historijski potvrđenih elemenata i fug mase fikcije koja veže narativne postupke.
Da je ovaj historijski roman lektira vjerovatno bi zadaci za učenike bili sljedeći:
1. Osnovni elementi analize romana (tema, ideja, mjesto radnje, vrijeme radnje, opis likova);
2. Izabrati najmanje tri citata iz romana koje biste mogli postaviti kao status na Facebooku i objasniti kojim povodom;
3. Historijski sloj djela;
4. Šta ste novo saznali, a šta utvrdili o Dobrim Bošnjanima i stećcima?;
5. Specifičnosti dijaloga i monologa;
6. Jezik i stil.
Posebno uputstvo bi bilo da koriste kartu radi razumijevanja kretanja vojski i likova.
Zašto bi ovo djelo moglo biti u NPP?
U četvrtom razredu proučava se savremena književnost i ovaj historijski roman je izuzetan primjer na osnovu kojeg se može ponoviti gradivo prvog razreda a koje je zastupljeno na eksternoj maturi. Podaci o epitafima, stećcima, Crkvi bosanskoj i bogumilima, a koji su obrađeni u prvom razredu, u ovom romanu dobijaju svoj primjer.
Lijepo je prikazan historijski osvrt na period u bosanskoj povijesti koji inače nije dovoljno obrađen. Vrijeme od Kulina bana do osmanskih dana je rijetko inspiracija književnicima.
Kadrić se i jezikom i stilom kamuflirao u srednjovjekovlje a opet ostao potpuno razumljiv savremenom čitaocu. Njegova sposobnost uživljavanja u vrijeme, mjesto i senzibilitet dokazana je u romanu i kroz prožimanje imaginarnih i historijskih scena.
Djelo insistira na angažiranosti čitaoca, u većoj ili manjoj mjeri, a važni preduslovi su šta zna i koliko želi da sazna.
I da, kvalitet rečenice se održao do kraja.
Odoh sad pročitati još jednom, za svoj ćejf uživat ću u majstorskom narativu.
