Kako kažu – svako zlo za neko dobro, tako sam i ja u svojim zrelim četrdesetim prvi put pratila Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Imala sam, na žalost, dovoljno vremena da ukalkulišem utakmice u svakodnevne domaćinske aktivnosti.
Iskreno, nisam pasionirani navijač, ali malo po malo, srbijanski i hrvatski mediji, nastojeći da pripreme svoje patriotske podrške, u predigri za Katar 2022., uvukli su me u dešavanja vezana za najveću igru na svijetu. Podaci, u dokumentarnim i zabavnim emisijama, o pripremama domaćina su me fascinirali. Milijarde uložene u infrastrukturu, posljedice višegodišnjeg truda i rada, čvrsti stavovi o pravilima ponašanja, zakoni i sankcije u slučaju nepoštivanja, ali u isto vrijeme mogućnosti kakve do sad nisu viđene na mundijalima i prihvatanje da je dosadašnje postalo ‘drugačije’ i neupitno, upecaše me i ja počeh pratiti ovu manifestaciju, pravdajući se da je neće biti naredne četiri godine.
Sve se poklopilo pa i to da su u prvoj fazi po dvije utakmice emitovane prijepodne kad sam mogla neometano gledati. Drugi par utakmica je bio na progaramu u vrijeme ručka. Elem, iz kuhinje vidim TV i mogla sam veći dio prvog poluvremena propratiti, a drugo cijelo.
Vremenski period završetka termičke obrade hrane sam određivala na osnovu tajmera koji se nalazi u gornjem lijevom uglu ekrana, tik do rezultata, zastava i oznake boja dresova suparničkih ekipa.
U početku su dva emitera prenosila različite utakmice. Na prijedlog da ekran podijelimo i simultano pratimo obje igre, muž mi je rekao da je to previše podražaja za naše potencijalne sredovječne dijagnoze. Zbog toga sam često iz kuhinje dobacivala: „De prebaci malo na onu drugu!“
U pravilu navijam za autsajdere na osnovu mog laičkog poimanja. Da li je to posljedica trauma koje imam zbog silnih lopti naše reprezentacije koje nisu htjele u gol, ne znam.
Sudijske nadoknade su bile uočljivo veće nego inače, ali su i slavlja bila duža i strastvenija.
U taktike se ne razumijem, pravila znam, ali kako mijenjaju i stalno tumače nešto vezano za ofsajd, gubim samopuzdanje. Interesantno je da sam prvih dvadeset godina života mislila da se ta greška zove ‘opsajd’, ali kako sam izgovarala stihove nekih poznatih pjesama, ovo je i dobro.
Na samom početku Svjetskog prvenstva, koristeći VAR (eng. Video Assistant Referee) poništen je gol jer je bio ofsajd. Tada sam došla do zaključka da više ne vjerujem ni VAR-u, a kamoli sudijama. Prestala sam da vjerujem i vlastitim očima nakon lopte iza gola, kojom je Japan katapultirao Njemačku kući. Prije početka Mundijala superračunar Sveučilišta u Innsbrucku, na osnovu prikupljenih činjenica, prognozirao je da će pehar odnijeti Brazil. Diletantizam aparata me uvjerio da je revolucionarna samovolja vještačke inteligencije iz futurističkih scenarija još uvijek daleka imaginacija.
Reprezentacija Sudijske Arabije je svojim dvjema iskrama protiv Argentine zapalila fitilj iznenađenja u takmičenju. Varničili su favoriti i nestajali sa stadiona maksuz napravljenih za ovu priliku.
Ostao je žal što se Saudijci nisu duže zadržali, ne zbog kvaliteta igre, nego zbog njihovog selektora u bijeloj košulji. Aman, jazuk – kakve je do tada Mundijal kadrove imao! Vidjela sam ga još jednom preko cijelog ekrana, u crnoj košulji, na tribinama utakmice Portugal – Maroko.
Tek kada je ekipa Srbije aterirala u Beograd, čula sam o nekim aferama koje su im tresle svlačionicu. Iskreno, ko o čemu – oni o tome, i apsolutno su postali naporni. Niti me interesuje ko je koga, ko je čiju, niti me interesuje da li je – hvala i doviđenja. Drago mi je da sam vidjela Piksija. Kad sam ja bila maksum, on je imao fudbalerku frizuru, postizao golove iz kornera i slavio na posterima iz sredine sedmičnih novina. Ovih dana je žrtva uspjelih i neuspjelih humorista na društvenim mrežama.
Interesantno je bilo kada su Korejci nakon svoje igre, čekali par minuta kraj utakmice na jednom od susjednih stadiona, jer je imala dužu sudijsku nadoknadu, a taj rezultat je odlučivao da li idu dalje. Mi smo gledali tu drugu utakmicu i znali smo rezultat. Međutim, vratili smo prijenos korejske utakmice da vidimo njihovo iščekivanje i sreću kada su shvatili da su prošli. Hvala ti, tehniko, što možemo uživati u tuđoj radosti!
Nekoliko puta sam u intimnom okruženju izjavila da je dobro što se nismo plasirali i mogu rahat gledati. Svaki put je uslijedila sjetno-prijekorna replika tipa da smo se mi bogdom plasirali pa se makar prošetali Dohom kao Nijemci. Ne daj mi Bože da je naša reprezentacija bila umjesto npr. Hrvatske u duelu s Japanom. Regularno vrijeme, pa sudijska nadoknada, pa produžeci i na kraju penali. Čini mi se da bi me srčani ili moždani sačekao kod prvog produžetka pa ne bih ni dočekala historijsku eliminaciju Brazila.
Pojavljivanje Moze bint Nasser, supruge katarskog šeika i majke sadašnjeg emira, svaki put je bilo besprijekorno. Da li se pojavila u smeđim ili ciklama tonovima, dama je odisala profinjenim luksuzom kakav do sada nisam vidjela na tribinama. Oduševila me i Georgina Rodrigez u zelenoj svilenoj bluzi dugih rukava. Poštovanje domaćina, stav, elegancija, ljepota i samopouzdanje su potvrdili zašto je i najplaćeniji fudbaler oduševljen njom. Pecačice bogatih sponzora me ne interesuju, mada su neke od njih privlačile pažnju publike od 3 do 103 godine, naravno iz različitih pobuda.
Uživam se prilagoditi kulturi zemlje u koju dođem. Zna se tačno gdje se mora nositi marama, gdje se ne mogu nositi bretele. Jedva čekam da odem i na te Hawaje pa da me okite cvijećem i smiju se dok me pokušavaju naučiti tradicionalni ples.
Kada ste negdje gost, poštujte pravila domaćina, to je vrlo jednostavno kao kad odete u tuđu kuću.
Ime sutkinje Stephani Frappart je ugravirano u anale jer je prva žena koja je sudila na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Glavna sutkinja, u sivoplavom dresu, ona koja je bila među igračima, trčala je više od svojih muških kolega koji su sudili u ostalim utakmicama. Ili se žena zaista htjela tako dokazati ili sam više bila fokusirana na nju nego na utakmicu. Trčala je, braćo, i kad je trebala i kad nije. I njene kolegice, linijske sutkinje su odradile odličan posao. Znale su da ne smiju napraviti grešku, znale su da je to veliki korak za njih, ali još veći za dio ženske populacije na planeti. Bravo! O komentatorima po kojekakvim studijima, sa i bez holograma, sa ili bez žena, ne želim reći ništa jer su govorili ono što su morali, a ne ono što im se vidjelo u pogledima.
Najviše pažnje su mi privukli belgijski antistrijelac Lukaku, marokanski skakač ‘glavometaš’ En-Nesyri, portugalski emotivac Ronaldo i hrvatski spektakularni Dominik.
Zamišljam ih za istim kafanskim stolom – jedan nehotično prosipa nepopijenu utjehu, najmlađi prati ritam glavom dok ga ne pogodi pjesma a onda ustaje i diže kafanu na noge, najiskusniji se uživljava u tekstove i krije suze zbog propuštenih prilika, četvrti širi ruke jer je svaka njegova.
Oduševljena sam fizičkom izdržljivošću igrača da iznesu maratonske utakmice dajući svaki dio bića za ekipu. Koji ih motivi nose da prodiru, zaobilaze, razaraju, blokiraju – ne znam. Bez obzira da li je to dijete, majka, himna, prošlost, budućnost – osjećaj da su dali sve što su mogli izaziva poštovanje i zahvalnost gledatelja, da se ne lažemo – i zavist i sjetu.
Ko god da bude u finalu – biće tamo zasluženo. Ne znam ko će ponijeti pehar prvaka sačinjen od 6,142 kg čistog zlata, ali znam da ću se nakon te utakmice morati vratiti na postavke prije spektakla.
Pokušaj da me utješe Afričkim kupom nacija, koji će biti uskoro, je bio bezuspješan, nemojmo pretjerivati, od koga je – i previše je!
(„Obično se velikim početnim slovom pišu nazivi sportskih priredbi, liga, turnira i sl.: Mundijal, Petnaesto svjetsko nogometno prvenstvo, Meč šampiona, Četvrta kvalifikaciona grupa Evropskog nogometnog prvenstva, Nogometno prvenstvo BiH, Zimska olimpijada u Sarajevu, Balkanski atletski kros, (…) i sl.
Ovakvi nazivi mogu biti upotrijebljeni i u općem značenju; tada se pišu malim početnim slovom: (1) Utakmice svjetskog nogometnog prvenstva održavaju se u nekoliko italijanskih gradova. – (2) Završeno je prvenstvo Balkana u atletici.“
„Pravopis bosanskog jezika“ Senahid Halilović)
