Poštovani Djede Mraze,
s obzirom na to da smo Vi i ja u zrelim godinama, ali i da se znamo već veoma dugo, ja bih prešla na Ti uvažavajući vrijeme, znanje i iskustvo. Ovom prilikom ću kratko jer znam da si zauzet redovnim aktivnostima.
Želim da Ti se zahvalim za sve paketiće koje sam dobijala u djetinjstvu. Naročito za one koje je obezbjedio sindikat preduzeća u kojem je moj otac radio. U njemu je obavezno bila čokolada od 300g, dječiji statusni simbol toga vremena. Bili smo oduševljeni trudom organizatora jer su svake godine sami kreirali sadržaj i nisu kupovali ‘gotove’ koje si distribuirao po prodavnicama prehrambene robe. Sjećam se da su se kese jedva mogle zatvoriti i da je mama govorila kako se njihov sindikat nikad nije tako potrudio.
Lijepo smo Te dočekivali pjesmom i ushićenjem, Ti si se fotografisao s nama i sada posjedujemo retrospektivnu kolekciju koja bukvalno reflektuje vrijeme u kojem smo živjeli. Polaroid ili ne, odaje da li dolazimo iz porodice esteta ili praktičara.
S obzirom na moju frizuru, ja sam iz ove druge grupe. Pitam se da li je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih bilo šnalica, trakica i mašnica i zašto smo uglavnom sve ošišane ili na paž ili na tzv. polukrug.
Ti si na nekoliko fotografija u zelenom odijelu. Sjećam se da sam tada bila zbunjena, a danas sam iznenađena jer sam totalno bila zaboravila na to. Djed Mraz treba da bude u crvenom, bez obzira da li si imao prekide u sponzorskom ugovoru s “Coca-Colom”.
Želim da se izvinim što su se djeca, prije par godina na našoj školskoj priredbi, više obradovala Maši i Medi nego Tebi. Ah, ta dječija iskrenost …Nemoj da se podrazumijevaš, izgubit ćeš na vrijednosti. Ti si glavni lik Dana dječije radosti!
Neću Te više zadržavati, nadam se da ćeš mi zbog nekih lijepih uspomena ispuniti ovogodišnju, novogodišnju želju.
Januar želim provesti na tropskoj pješčanoj plaži s malo hladovine. Vjerujem da imate ugovor s nekom turističkom agencijom i da ćete me obradovati jer znate da sam ljetno dijete i funkcionišem na solarni pogon.
Dragi Djede Mraze, nadam se da ćete mi Tvoje osoblje i Ti omogućiti brčkanje umjesto sanjkanja. Uživanje u snježnim radostima mogu organizovati i sama.
Srdačan pozdrav,
srednovječna dama koja se nakupila hladnoće
(“102. U obraćanju jednoj osobi možemo se opredijeliti za veliko ili malo početno slovo u oblicima ličnih i prisvojnih zamjenica za 2. lice jednine i 2. lice množine: ti, Ti, tvoj, Tvoj; vi, Vi, vaš, Vaš.
103. U obraćanju ustanovi i većem broju lica zamjenica vi, vaš pišu se malim početnim slovom.”
“Pravopis bosanskoga jezika” Senahid Halilović)
Konkretno i pojednostavljeno:
– Vi (početno veliko slovo) – kada se obraćamo jednoj osobi koju persiramo;
– vi – kada se obraćamo množini bez obzira da li ih persiramo ili ne.
