Naslovi i podnaslovi: „Pronađeno tijelo žene: Još jedno ubistvo u TK?”, “Ubistvo žene u Bihaću pokrenulo lavinu: Žene širom BiH sutra izlaze na ulice”, “Ubistvo u centru Rijeke: Muškarac ubio ženu u kafiću”, “Ubistvo žene u Sapni: Sumnja da je sin majku udavio pa bacio u bunar”, “Pretukli je štakom i udavili – Detalji brutalnog ubistva žene u Somboru, kamere bi mogle da otkriju ubice” … i još mnogo transparentnih obavještenja o zločinima, predodrediše me da uočim pjesmu na jednom od portala.
Pjesmu Bodežni štit, autorica Majda Zukić, je recitovala povodom zaštite prava žena. Kojim sam čudnim putem internetskim dospjela na ovu stranicu, ne znam. Znam da je autorica izuzetna savremena pjesnikinja čija su djela prevedena na nekoliko svjetskih jezika.
Na prvo čitanje pjesma govori o posljedici i mogla bi imati preventivni učinak.
Kako?
Tako što bi se našla u čitanci za IV razred srednje škole pa da učenike i učenice u drugom polugodištu po posljednji put opomenemo da ne trpe nasilje i da se ne razočaraju u sebe jer su vjerovali drugima. Osvijestiti u svom okruženju ovakve slučajeve i spriječiti tragedije je misija ove pjesme. Onog trenutka kada uoče da s nekim ne dijele ista životna načela, a s tom osobom dijele prostor, vrijeme i emocije, trebaju razmisliti da li je vrijedno ostati. Treba shvatiti kada je vrijeme za promjene.
Učenici IV razreda znaju objasniti oksimoron i sigurno će u naslovu prepoznati suprotnosti za čijim će objašnjenjem tragati u pjesmi. Nažalost, pronaći će ga na kraju, kao što u životu obično i biva.
Spustimo se kroz lirske slike da bi nam interpretacija bila jasnija.
Insan sve može sam, ali želi komfor u spoznaji da ima nekoga između svijeta i sebe (“A trebalo je samo da mi budeš štit,”). “Trebalo je”, s početka pjesme, će sumnjom kontinuirano kvariti sreću čitaocu kroz stihove koji dolaze. “Samo”, koje znači “ništa drugo“ ili “jedino”, na kraju postaje presudno, jer bi lakše moglo sve, osim tog “samo”. “Samo” je krupno kao podrška, kao konkretizacija ljubavi, kao briga za nekoga, kao zaštita, kao zajedništvo.
Od drugog stiha proteže se želja za komunikacijom jer saznajemo od čega bi štit trebao biti načinjen. Štit od riječi, stava, gesta, slova.
Štit od riječ je u 3. stihu podrška i zaštita, a u 4. utjeha i, možda, razbibriga. U ovim desetercima, koji rame uz rame stoje s dvanaestercima i trinaestercima, saznajemo da lirski subjekat ima mehke stavove i namršteno čelo. “Trebalo je”, kao eho, nagovještava nezaštićene nedoumice, nesigurnost zarobljenu između četiri zida intime, naivnost kojom se mogao ‘sabliti’ i uživati u neiskvarenosti.
Druga strofa sve pojačava. Dovoljan je bio treptaj, pogled, iskra u oku, da raznesu sve tmurnoće i ružne scenarije koji truju bit. Mig je išaret, i mogao je donijeti sigurnost i radost jer bi bio protumačen kao “ma ne brini se…sve će biti OK…ne sikiraj se”.
Sve ružne riječi izostaviti, i tuđe i svoje. Sve nepogode otkloniti kao kad “grmljavinu smanjiš na volume nula,”. Jedno slovo, jedna riječ, mu je bila velika kao knjiga. Malo slovo imenice knjiga kazuje da je iznad njega bio samo Bog.
I po posljednji put “trebalo je” se odbilo o stih i ugasila se nada da se zajedno stvori nešto novo, da se ozdravi, “posadiš klicu od tijela mi truhla.”
Kontrasti odzvanjaju kao štit i štićenik (samo:štit, ravnat’:mrštim, tamna:posvijetliš, grmljavinu:volume nula, slovo:knjiga, klica:truhla).
U prvom katrenu je slika prijatelja, dok ga u drugom hiperboliše u viteza. U prva dva katrena iskazana je realnost, nade, planovi koji su ustvari bili samo snovi na javi.
Ukrštenom rimom i specifičnim ritmom osjetimo damar kako bije, predosjećamo ranu koja eruptira.
Trećim katrenom se otkriva pravi identitet i kontrastom kazuje čitaocu da se opravdano plašio svake naredne slike.
“Ali ti si streljivo okrenuo meni,” – zašto? previše povjerenja? zbog nesposobnost za sve ono što je lirski subjekat nije htio sam a mogao je? jer je mogao sve, samo to ne? …
“Pamučni baldahin” je lik lirskog subjekta, bračna postelja, kolijevka, sve zavisi kako ga čitalac doživi. Suština je da je kvalitet i nježnost uništena njegovom poganom unutrašnjošću. Šta bi se dogodilo da je bio sintetički?!
Komunikacija je potencirana na početku, a na kraju ima svoju realizaciju. Pazi šta želiš, moglo bi se ostvariti, jer se, konačno, dogodila riječ, i željezna i čvrsta, i krupna kao knjiga, “Svehni” – umiri sporo i dugo.
I u konačnici grimasa šejtana je rekla sve za šta nije imao ni petlje ni znanje. Odbačen i ostavljen lirski subjekat je kapitulirao i ne može džehenemske prikaze tumačiti drugačije nego kakve jesu. Razočarati se u nekoga, kome smo se apsolutno prepustili da nas zaštiti, ravno je sceni iz pakla.
U zadnjem stihu falusnim oružjem uništava želju – erotsku, emotivnu, socijalnu. Zadnja riječ u pjesmi je krah, ali ne kraj, i konačno nam budi nadu i otvara neke druge mogućnosti. Krah je kao predah, kao uzdah, kao zamah. “Krah” je neuspjeh, nije odustajanje i sad slijedi uspon na ožiljcima vlastitog iskustva.
Obratimo pažnju na lirski subjekat koji može biti i žena i muškarac, a ako distanciramo erotsko tumačenje, galerija se obogaćuje kćerkom i sinom, i učenikom i učenicom, i prijateljem i prijateljicom, može biti bilo ko – ko se prepustio povjerenju i želi zaštitu.
Lirski subjekat je u prvom licu i ne znamo mu rod, jer nije ni važan. Lirski subjekat je ostavljen na brisanom prostoru i protiv njega se ”zaštitnik” okrenuo da ga uništi. Lirski subjekat je vjerovao svom “štitu”, dok ga “štit” nije oštetio. Štit se pretvara u bodež ili je to ustvari cijelo vrijeme i bio?!
Zadnja strofa je ekspresionistička slika iz Mulabdićeve “Pomrčine krvi”.
Šta će se dalje dogoditi, koliko će bodež duboko zasjeći i koliko puta, zavisi koliko mu se dozvoli. Što se prije identifikuje opasnost, rane će biti blaže. Naravno, ako se ne pristane na takav odnos.
Treba se izmaknuti, otići, spasiti se!
Kraj ove pjesme je suočavanje sa istinom, a istina je spas!
Važno je ne postati dio naslova s početka teksta. Svaka devastiranost, i emocionalna i psihička, se može popraviti.
Teško je prepoznati neprijatelja, naročito ako ga smatrate zaštitnikom. Naročito ako bi vam to i trebao biti. Zaštitu i podršku, kakva je opjevana u ovim stihovima, možemo imati samo od nekoga ko nas voli. Ova pjesma je emocionalna ispovijest lirskog subjekta koji je dao sve, a tražio jedno. Koliko je dobio na kraju, poznato je samo njemu.
Sve dok pjesme govore o tome – ima nade.
Kad o tome obavještavaju naslovi na portalima, nema pomoći!
(Da bi nastao ovakav tekst potebno je uraditi detaljnu analizu pjesme i kroz rastavljanje teksta na dijelove razumjeti, a zatim i objasniti svoje tumačenje. Što je pjesma kvalitetnija, zahtjevnija je i ima više mogućnosti koje ćete uočiti.
Na fotografiji možete vidjeti sirovu analizu na osnovu koje je nastao ovaj tekst.)
